Danima vec se nismo vidjeli a tvoje prijatelje ne pitam, ne zelim priznati da ne znam sto se s nama to zbilo za tren.
Svake se noci tiho pomolim, sa zeljom da te sutra ugledam i sve bih dala da si sa mnom da te dotaknem samo na tren.
Da znas, da znas kako pogled me tvoj jos boli. Da znas kako srce te moje voli. Da znas kako tuzna sam bez tebe. Da znas uvijek bio bi kraj mene. Da znas kol’ko suza sam isplakala. Da znas i da nisam se pokajala. Da znas kako tuzna sam bez tebe. Da znas uvijek bio bi tu.
U mome sjecanju pocinje sve od ovog proljeca i ova tuga koju osjecam slomit ce srce na pola za tren.
U mom zivotu barem kratko duso bio si sve i kako vrijeme ide vidim da mi ne ide jer kud god krenem, kud god podjem samo za tebe znam, priznajem od tog dana sebi ja ne pripadam.
Kao u nekom filmu cijeli moj se srusio svijet i cekam da se nesto desi cekam preokret jer kud god krenem, kud god podjem samo za tebe znam.
Ne zelim biti sama zelim samo tebi ja da pripadam. K’o sto se pripada po prvi put reci da nije bilo uzalud da tvoja ljubav jos traje bar tren...